Kao i svaki nasljednik apostola Petra, novoizabrani poglavar Katoličke crkve, već od prvoga dana svojega pontifikata suočit će se s mnogobrojnim izazovima. Jedni su dio onih koje je naslijedio od svojega prethodnika, drugi su izazovi vremena pred kojima se nalazi Crkva kao Petrova lađa, a treći su strateški i geopolitički u svijetu koji se dijeli i prekraja po novim mjerama.
Bez obzira na Franjinu iznimnu popularnost diljem cijeloga svijeta ono što njegov nasljednik nikako ne smije napraviti je kopiranje njegova stila i načina ponašanja. I to će morati pokazati već u prvim potezima. Stoga će, zacijelo, prihvatiti ponuđeni papinski zlatni križ (pektoral), kojega je Franjo odbio zadržavši svoj željezni te useliti u papinske odaje u apostolskoj palači. Što je Franjo, također, odbio i odabrao živjeti u apartmanu u Domu sv. Marte. To bi mogla biti prva vidljiva distanca novoga pape od svojega prethodnika.
No s druge strane morat će nastaviti dobrim dijelom puta koji je Franjo zacrtao. Prije svega to je onaj dio Franjine strategije izlaska Crkve na periferije egzistencije i Crkve otvorene svima kao kuće svih, i onih vani i onih unutra. Iz te pozicije sam poglavar Katoličke crkve nije ni kralj ni car ni monarh po mjeri svijeta, nego sluga slugu Božjih, a Vatikan nije središte crkvene moći, nego distribucijski centar služenja. Po tome je kriteriju Franjo birao biskupe, a kreirao i same kardinale koji biraju novoga papu, pa će zacijelo jedan od njih to i postati.
Procesi poput sinodalnosti, ređenja žena za đakonice i veće uključivanje laika u poslove koje obavljaju klerici naprosto su u razvojnoj fazi i neće se moći zaustaviti. S druge strane morat će se jasno definirati što je i kako ispravno prema crkvenoj doktrini npr. po pitanju pričešćivanja razvedenih i ponovno vjenčanih te blagoslova istospolnih parova. Franjo je, naime, te teme ostavljao otvorenima tj. odredio kriterijske raspone od slučaja do slučaja pa se s jedne strane govori kako nije mijenjao postojeću doktrinu, dok je s druge istodobno dopustio presedane koji polako postaju pravilom. Zbunjujuće Franjine poteze njegov će nasljednik morati jasno definirati, a to neće biti nimalo lako, jer se dio svijeta navikao na Franjinu nedorečenost. Dakako, dok mu je tradicionalniji dio Crkve to itekako zamjerao.
Kamo će usmjeriti pogled novi papa? Prema Europi u kojoj kršćanstvo hropće pod teretom gubitka vlastitog identiteta ili afričkom, azijskom i južnoameričkom kontinentu koji u svjetlu staroga nauka kršćanstvu daje novi zamah? Franjo je manje gledao u Europu, a više izvan nje. No izgubiti Europu za kršćanstvo bio bi civilizacijski fijasko, pa će se novi papa sigurno morati više posvetiti misionarenju po Europi nego što je to Franjo činio. A to se ujedno preklapa i dvije teme koje je Franjo snažno poticao u svojem pontifikatu – migranti i pravoslavlje.
Širenje pravoslavnog svijeta ruskom agresijom na Ukrajinu kojega papa Franjo nije uspio zaustaviti svojim diplomatskim akcijama s patrijarhom Kirilom vrlo je izazovno za katoličanstvo u Europi. Jednako kao i migrantski val izbjeglica iz islamskih zemalja, koji su u vodećim europskim državama poprilično promijenile vjersku i etničku sliku. S treće pak strane nalazi se Vatikanu desetljetni izazov, a to je Kina. Kina, koja je, upravo u vrijeme Franjine bolesti imenovala dva svoja biskupa bez odobrenja Vatikana, što se može tumačiti kao otvorena provokacija i izazov novome poglavaru Katoličke crkve.
Tu su i financije Vatikana, koje ne odaju nimalo dobru sliku i gubitci se mjere u desetinama milijuna eura. Franjo je uspio dijelom sputati financijsku hobotnicu oko IOR-a tj. Vatikanske banke, ali treba naći načina da se poveća dotok novca, koji trenutačno nije dobar.
Sve su to izazovi za papu koji će ovih dana doći na upražnjenu katedru svetoga Petra i u svoje ruke uzeti kormilo Petrove lađe. Franjo je to činio sa svojim stilom, umijećem i vještinama, a od novoga pape očekivat će se posve nova znanja i koraci. I umješnost da iz Franjina pontifikata preuzme ono što će Crkvu voditi naprijed, istodobno nadogradivši sve ono novo što je Crkvi potrebno u vremenu koje je pred njom.
